Centar uspješne komunikacije

Centar uspješne komunikacije osnovala je Neda Fleur Janovski (vidi sliku gore, pročitaj CV na početku bloga) sa željom da svojim stručnim znanjem, a naročito dvadesetogodišnjim iskustvom komunikologa bude potpora svima koji žele unaprijediti svoje komunikacijske vještine . Komunikacija, taj nimalo jednostavan proces prati nas od samog početka života, zapravo od našeg prvog plača i sastavni je dio svakog našeg dana. I privatnog i poslovnog. 

Analiziranje, razvijanje i poboljšanje komunikacijskih procesa  temeljna je djelatnost Centra uspješne komunikacije i njegova misija.

Najčešće teme

Različiti ljudi imaju različite probleme. Ako govorimo o poslu, onda je tu široka lepeza: od odnosa sa šefom, kolegama, osjećaja neuvažavanja, osjećaja iskorištavanja, preopterećenosti, stresa, neuklapanja u sredinu ili naprosto zasićenost s poslom i potreba njegove promjene. Osim toga, tu su i tjeskobe i strah kad treba govoriti pred ljudima (bilo da se radi o manjoj grupi ili prezentaciji pred većim skupom), problem s delegiranjem poslova svojim suradnicima pa se osjećaju iscrpljenima (ti problemi uglavnom muče menadžere), samomotivacija i motivacija drugih. Ima ih još mnogo, ali ovo su najčešći.

Ako pak govorimo o obitelji i prijateljima, onda je na čvrstom prvom mjestu nemogućnost da se kaže „ne“ kada se tako osjeća, a zatim slijede: osjećaj manjka autoriteta, neodlučnost u načinjanju tema koje nas muče, gubitak samopoštovanja, ljutnja, neasertivno ponašanje, nedostatak vremena za sebe, osjećaj ugroženosti intimnog prostora (dio koji je zapravo vanjski omotač oko našeg tijela i na kojeg smo jako osjetljivi).

Sve su to teme o kojima razgovaramo, a ako sam neke zanimljive izostavila, osjećajte se pozvanim da mi ih javite pa ću ih nadopisati. Ili bolje, dođite pa ćemo razgovarati.

Zašto blog?                                                                                                           

 Zato što blog pruža puno više mogućnosti osobi koja pasionirano voli pisati, kao što sam ja (skriboman, hm?). Za razliku od weba koji je ograničen formom, tehničkim performansama i ostalim zadanostima, blog je prazan bijeli ekran koji te upravo zavodnički mami da ga ispuniš svojim mislima, znanjem, osjećajima i stavovima. Bez ograničenja. A i komunikacija je manje formalna, što potpuno odgovara mojoj prirodi. Eto, zato blog, a ne web.

Centar komunicira:

ponedjeljak – petak            09:00 – 21:00

subota – nedjelja                  15:00 – 21:00

Adresa : Ilica 92, Zagreb (od 01.09. smo u novom prostoru,  o tome obavijest na vrijeme)

Telefon: 095 88 24 445; mail: neda.fleur.janovski@gmail.com

P.S: molimo  vas da najavite svoj dolazak na telefon 095 88 24 445.

P.P.S. ako ćete me googlati (a nadam se da hoćete) onda upišite Neda Janovski (Fleur se s godinama izgubilo pa je već bilo vrijeme da se ponovo vrati).

 

I još malo opširnije…

Ako vjerujemo da čovjek ima sudbinu, onda mirno mogu reći da je komunikacija moja sudbina. Centar uspješne komunikacije (CUK) ili, Soba za razgovor kako ga zovu moji klijenti, kruna je moje karijere. Komunikolog sam i po struci i po vokaciji. Od prvog zaposlenja pa do danas, ja sam na različite načine koristila komunikacijske procese i komunikacijske kanale u svom poslu. Plus, pasionirano se volim razgovarati, sa poznatima, a još više sa nepoznatima jer me jako zanimaju ljudske sudbine i način na koji različiti ljudi razmišljaju. Ta moja otvorenost i spremnost za razumijevanje i prihvaćanje različitosti puno mi je pomogla u poslu koji radim.

U svom životopisu spomenula sam da sam do sada održala gotovo 300  treninga na kojima bih se svaki puta susrela prosječno sa po petnaest potpuno nepoznatih ljudi. Nekada i sa pedeset, a bilo je situacija kada mi je na seminaru bilo prisutno i tristotinjak sudionika.  Osam školskih sati, koliko obično traju takvi treninzi, grupa uglavnom nepoznatih ljudi provodi u istom prostoru osjećajući pri tome sasvim razumljivu nelagodu. Jer, svaki takav trening na neki način razgoliti ljudsku nutrinu i hoćeš-nećeš ukaže na neke tvoje slabosti, ili ono što čovjek subjektivno doživljava kao svoj nedostatak. Takve bismo osobnije teme uspjeli samo nakratko prokomentirati u pauzama za kavu ili ručak, ali dublje se posvetiti rješavanju nekih osobnih komunikacijskih problema nije bilo moguće. Niti bi bilo profesionalno s moje strane. Međutim, vidim da ljudi imaju sve više potrebu upravo za takvim osobnim konzultacijama.

Upravo zato sam i osnovala CUK gdje radim individualno s klijentima na njihovom osobnom razvoju komunikacijskih vještina. U svim segmentima života. Ako stavimo sa strane teorijsku stranu komunikacije: primatelja, pošiljatelja, komunikacijski kanal i toliko puta spominjani feedback, i zagledamo se u njezinu samu srž, nutrinu, onda slobodno možemo reći da je naša komunikacija na svaki način – ono što mi jesmo, naš habit. Svaka naša izgovorena riječ, pokret tijela, pogled očiju, mimika i gesta pokazuju i iskazuju ono što tog trenutka mislimo i osjećamo. Jer razumjeti komunikaciju zapravo znači razumjeti osjećaj. Kako svoj, tako i osobe/osoba s kojima komuniciramo.

Soba za razgovor

Često mi se zna dogoditi da umjesto „soba za razgovor“, velim „soba s pogledom“. Neki dan, kad mi se dogodio takav lapsus (lapsus?), moja mi je prijateljica Svjetlana rekla: „Znaš, nije to tako niti krivi naziv. Jer u tvoju sobu uđeš s jednim, a izađeš s drugim pogledom.“ I eto najsažetije moguće definicije onog što radim u Centru.  

Dakle, ukoliko osjećate da trebate  poraditi na onom što vidite kao problem, ili  želite nešto promijeniti, poboljšati, unaprijediti, ili se naprosto ljudski porazgovarati o nečemu što vas tišti, soba za razgovor čeka na vas. I jedan sasvim drugi pogled koji će vam pomoći da bolje razumijete prvo, sami sebe, a onda i sve oko sebe. Dođite.

Razvijaj sposobnosti, fuck up slabosti

Jeste li znali da je Babe Ruth, slavni igrač bejzbola jednom u svojoj karijeri bio bacač? I to DOBAR. U jednom je trenu, teška srca, odlučio napustiti poziciju bacača i usredotočiti se samo na udaranje jer je procijenio da će biti ODLIČAN udarač.

Ta razlika u procjeni radimo li nešto dobro, a nešto odlično presudna je za našu samomotivaciju kako u poslovnom, tako i u privatnom životu.

Trudeći se da stalno razvijamo ono u čemu smo slabiji ili “samo” dobri zapravo je gubitak vremena jer ćemo tako zaboraviti razvijati ono u čemu smo odlični. Na kraju ćemo biti tako iscrpljeni od nefokusiranog razvijanja svega i svačega da nećemo imati više snage, a niti ćemo moći razlučiti što nam je činiti i gdje krenuti.
Jeste li i vi u vašoj kompaniji imali godišnje razgovore? Znate one na kojima vas šef ocjenjuje u nekoliko različitih kategorija kao da ste u Plesu sa zvijezdama ?Jeste li primjetili kako se prvi dio razgovora (onaj kraći) odvija o svemu divnom što ste učinili te godine, a kako se tada (onaj dulji dio) foku brzo prebaci na rspravu o svim vašim slabostima, koje će vam, eto, još za ovu godinu oprostiti, ali za dalje…pamet u glavu i obavezno, ali obavezno moraš “poraditi na sebi”. Pokunjeno sam uvijek odlazila s takvih razgovora, jer sam uvijek dobivala petice za kreativnost i izvedbu (tj. umjetnički dojam), ali bogme tehička izvedba (čitaj: stalna neprilagođenost timu) su mi bile same dvojke. A kod nas je sintagma “prilagoditi se timu” značila misliti ono kaj i tvoj šef (a kod mene je to bio predsjednik uprave) misli. Nekak su nam se shvaćanje timskog rada razilazila jer sam ja tim shvaćala kao grupu ravnopravnih pojedinaca u kojem će se upravo njegovati različitost mišljenja, jer su tada i rezultati bolji. krivo sam ja to mislila.  Kad mi se više nije dalo dobivati dvojke i slušati prodike raznih podšefova, rekla sam im: “Sorry guys I go out of this show” i otišla u svoj posao u kojem sam već punih deset godina.

Pripadnici škole “Popravite vaše slabosti” vjeruju da s dovoljno discipline, odlučnosti i treninga svatko može učiniti sve. Pa to često onda ispadne ništa. Nažalost, dame i gospoda iz škole “Popravite vaše slabosti” svojim nastojanjima samo zbunjuju naše Slabosti i Ograničenja koje se jadni trude i trude, a rezultati baš nisu obečavajući. Slabost zapravo odražava nedostatak vještina (kako nešto učiniti) ili znanja (ono što znate). Istina je da se slabosti mogu prevladati obrazovanjem, osposobljavanjem, iskustvom i praksom, ali ograničenja zapravo znače nedostatak nove motivacije da bi se to i učinilo.

Zato mi se boljom idejom čini razvijanje svojih prednosti. Ako se želite premjestiti iz katogorije biti DOBAR u biti ODLIČAN razvijajte svoje talente i gradite na njima svoje sposobnosti. I motivacija će tada biti nešto sasvim prirodno. A budući da ćete razvijati ono što volite, garantirano ćete i uživati. To je vaš život. Babe Ruth je to najbolje pokazao.

Uostalom, nedavno sam čitala istraživanje o tome koliki broj ljudi, koji čitaju knjige o samopomoći, doista i primjeni ono što pročita. Samo 2%. Toliko o školi “Popravite vaše slabosti”.

Ako ste se prepoznali i nekoj od ovih situacija i to vas smeta navratite u Good Communication Corner gdje soba za razgovor čeka na vas. I ja u njoj. Tamo ćemo skupa rješiti bilo koji komunikacijski problem.

Komunikacija, percepcija i mišljenje

Uzmite bilo koju grupu ljudi i naći ćete razlike u stavovima, percepciji, iskustvu, moralu filozofskim orjentacijama, emocijama, generalnim psihološkim dispozicijama i osobnosti. Isto tako mi također dodajemo različite, vrlo osobne osjećaje i očekivanja riječima kada upotrebljavamo jezik kao sredstvo komunikacije.

Naš stav se mijenja kako upoznajemo nove ideje, nova iskustva, iako mi nismo toga svjesni. Njega formira veliki broj čimbenika: spol, rasa, dob, obrazovanje, socijalni i ekonomski status, zanimanja, iskustvo, socijalne veze, vjerovanja, vrijednosti, osobnost i inteligencija. Način na koji ljudi vide sebe i ostale, kako oni interpretiraju informacije i kako vide svoju ulogu u različitim situacijama pridonosi i uspješnoj ili neuspješnoj komunikaciji.

Svatko je tako potencijalan izvor sličnosti i različitosti među ljudima koji komuniciraju. Količina sličnosti među ljudima uglavnom i određuje tko će komunicirat s kim, kao i postotak uspješnosti u komunikaciji. Ljudi koji su slični i dijele slične interese, imaju dovoljno tema za komunikaciju, za razliku od onih koji su ekstremno različiti, nemaju sličnosti niti u iskustvu, niti u vokabularu potrebnom za kvalitetnu komunikaciju. Isto tako, od samog početka ljudi imaju često krivu percepciju. Većina nas pretpostavlja sličnost s osobom s kojom komuniciramo, dok se ne pokaže obrnuto, a ponekad čak niti tada. Čak i kada dođe do toga da se ljudi međusobno sviđaju jedni drugima, često precijenimo  značenje sličnosti. Kao što i u konfliktu često precijenimo razlike između nas i ostalih. Takve pogreške u percepciji plodno su tlo za pogrešnu komunikaciju. Efikasna komunikacija je moguća samo tada kada ima dovoljno zajedničkog područja za razumijevanje, izbalansiranog s dovoljno različitosti da se produciraju dinamične interakcije. Čak i tada, kad je nešto relevantno jednoj osobi, može biti potpuno irelevantno drugoj.

U procesu komunikacije koristimo oboje, i percepciju i mišljenje. Percepcija je prikupljanje informacija o svijetu koji nas okružuje pomoću naših osjetila (vid, sluh, dodir, miris i okus). Mišljenje pretvara informaciju u akciju: procesiranje informacije putem mozga, spremanje informacije u memoriju kao i proizvodnja nekog oblika fizičkog ili mentalnog odgovora. Vidjevši to kao proces, trebalo bi nam pomoći da shvatimo da način na koji smo različiti od drugih može utjecati na našu mogućnost komuniciranja s njima.

Ako ste se prepoznali i nekoj od ovih situacija i to vas smeta navratite u Good Communication Corner gdje soba za razgovor čeka na vas. I ja u njoj. Tamo ćemo skupa rješiti bilo koji komunikacijski problem.

Slušam te, slušaj me.

Znam da je ovo blog o komunikaciji i znam da bi se očekivalo da pišem o verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, govoru tijela i svemu što čini ustaljeni redosljed svakog boljeg treninga komunikacijskih vještina. Ali pustimo mi redosljede i ustaljene obrasce, jer je temelj svake dobre komunikacije način na koji ljudi slušaju jedni druge.

Imam frenda koji je fenomenalan kompjuterski stručnjak. Nema toga što on ne zna i što ne može popraviti. Čovjek čudo. I naravno da je sasvim prirodno da svi mi nosimo k njemu svoje kompove, laptopove i ostale ljubljene gadget-e na popravak. I  sve je dobro dok ga ne pitaš da ti nešto objasni. Tu možeš računati da ti ne gine pola sata, a ako je problem složeniji i više od toga, iscrpnog objašnjenja. Naravno da ti malo od toga razumiješ, dosta bi ti bio sažetak od 5 do 10 minuta, ali nikakva sila, niti hitnost ne spriječavaju dotičnog da skrati svoje izlaganje.

Kako tome doskočiti? Kad ga zovem za savjet još dok okrećem broj odlučim da ga neću slušati. Pazite sad ovo! Ha! Moram riješiti problem, a već unaprijed znam da uopće neću slušati obrazloženje. “Stavit ću se na ON i OFF i uključivati prema potrebi” svaki puta tako odlučim. Tako i radim. A rezultat?  Na kraju razgovora ne znam rješenje, očito je moj ON i OFF bio uključen/isključen na krivim mjestima, a ja sam tamo gdje sam i bila na početku razgovora. Čula sam, a nisam slušala.

All we hear is Radio ga ga, Radio bla bla pjeva vječni Freddie Mercury, a tako je otprilike i u našoj glavi kad odlučimo da nekoga nećemo slušati. Čut ćemo ga, registrirat ćemo zvuk njegovog glasa, ali ga nećemo slušati. Jer slušati znači čuti s razumijevanjem, a to je ono što proces komunikacije čini složenim i ne baš laganim (sjetite se koncentričnih krugova iz priješnjeg teksta).

Zato, za početak odlučite da ćete slušati, a ne samo čuti. Evo kako, prema duhovitom E. Kishonu, zvuči razgovor u kojem jedan sugovornik uopće ne sluša:

Kako ste?   Fino, a obitelj?  Sit sam i obitelji i svega!.  Drago mi je što to čujem. Navratite ponekad.

Koje su najčešće greške koje radimo kad samo čujemo, a ne slušamo?

Lažno slušanjeje kad nismo usredotočeni na ono što nam druga osoba govori; Selektivno slušamo samo ono što nas zanima, ostalo zanemarujemo; Otimamo riječ i nestrpljivo čekamo da sugovornik završi kako bismo mi “nastupili”, pametni kakvi već jesmo;  Slušamo u zasjedi kadobraćamo pažnju na one dijelove koji su pogodni za napad na sugovornika; Obrambeno slušanjeje kad slušamo samo ono čime bi nas sugovornik mogao napasti, dok istovremeno smišljamo obranu.

U svemu navedenom dogodit će se da ćemo propustiti neku važnu informaciju jer ćemo biti koncentrirani na KAKO a ne na ŠTO.

Ako zaista želite slušati ljude oko sebe, evo vam jednostavna formula:

2 : 2 : 1

2 uha za slušanje

2 oka za gledanje

1 usta za govorenje

ZLATNO PRAVILO AKTIVNOG SLUŠANJA!

Ako ste se prepoznali i nekoj od ovih situacija i to vas smeta navratite u Good Communication Corner gdje soba za razgovor čeka na vas. I ja u njoj. Tamo ćemo skupa rješiti bilo koji komunikacijski problem.

Mi smo poruka koju šaljemo

OK, evo priče. Prošle sam godine predavala studentima Ekonomskog fakulteta u Puli, a cijeli je program financirala jedna institucija iz Rijeke tako da sam njima poslala račun za održano predavanje. Nakon što su mi platili, poslala sam direktoru te institucije mail u kojem sam se zahvalila na plaćenom računu i izrazila nadu da ćemo u budućnosti i dalje surađivati. Dakle, uobičajena poslovno dopisivanje, nešto što spada u poslovni bon-ton. Citirat ću odgovor koji sam dobila: „Neda, pa niste valjda mislila da vam neće biti plaćeno?“ Ponovo sam otvorila moj mail i nekoliko ga puta pročitala pokušavajući shvatiti koja od mojih rečenica je mogla izazvati ovakav odgovor. Niti jedna. A ipak je došlo do nesporazuma u komunikaciji. Bez obzira što smo oboje govorili istim, hrvatskim jezikom, naš je komunikacijski jezik bio bitno različit. Zašto se to događa?

Svi smo mi krugovi za sebe

Zamislimo sebe kao dva koncentrična kruga. U prvom, manjem krugu su naša vanjska, vidljiva obilježja kao npr. spol, dob, tjelesne karakteristike, rasna pripadnost…To je ono što vidimo kad se s nekim prvi puta susretnemo. Međutim, ono što ne vidimo, nalazi se u drugom, većem koncentričnom krugu. U tom je krugu sve što mi kao osobe stječemo od našeg prvog daha i što utječe na naš razvitak: obitelj, odgoj, iskustva u vrtiću, školi, na poslu, religijska pripadnost, bračni status, ekonomski status… svi ti elementi nas formiraju kao osobu, ali je to pri prvom susretu teško uočiti. I taj naš nevidljivi krug čini komunikacijski proces zahtjevnim. Pametni su Englezi, oni dok se s nekim ne upoznaju, uvijek razgovaraju o vremenu jer u takvom razgovoru ne možeš pogriješiti. Dovoljno je da pogledaš kroz prozor. Uostalom, na svakom će ti treningu komunikacijskih vještina reći da se pri prvom susretu nikada ne razgovara o tri teme: politici, vjeri i nogometu J).

Mislite na nevidljive krugove svaki put kada upoznate neku novu osobu. To će vašu međusobnu komunikaciju učiniti lakšom i uspješnijom.

Ako ste se prepoznali i nekoj od ovih situacija i to vas smeta navratite u Good Communication Corner gdje soba za razgovor čeka na vas. I ja u njoj. Tamo ćemo skupa rješiti bilo koji komunikacijski problem.

Hello world!

 

Hello world! Kako to lijepo zvuči.  Futurističko predviđanje da će svijet postati “globalno selo” izrekao je Marshall McLuhan, jedna od najkontroverznijih ličnosti suvremene Amerike. Bio je vjesnik bure, gotovo prorok jedne nove kulture audio-vizualnog komuniciranja i elektroničke planetarne povezanosti. I bio je u pravu. Danas smo međusobno povezani više nego ikad. Zato je i naša mogućnost međusobne komunikacije veća i bolja nego ikad ranije. I zato je pozdrav Hello world danas moguće napisati u punom smislu njegovog značenja. Stoga, Hello word, ovdje sam, pišem blog o onome što najbolje znam – o komunikacijskim znanjima i vještinama. Želim i nadam se da će moj Good Communication Corner pridonijeti međusobnom boljem razumijevanju.

Dobrodošli u Good Communication Corner (GCC)!