Slušam te, slušaj me.

Znam da je ovo blog o komunikaciji i znam da bi se očekivalo da pišem o verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, govoru tijela i svemu što čini ustaljeni redosljed svakog boljeg treninga komunikacijskih vještina. Ali pustimo mi redosljede i ustaljene obrasce, jer je temelj svake dobre komunikacije način na koji ljudi slušaju jedni druge.

Imam frenda koji je fenomenalan kompjuterski stručnjak. Nema toga što on ne zna i što ne može popraviti. Čovjek čudo. I naravno da je sasvim prirodno da svi mi nosimo k njemu svoje kompove, laptopove i ostale ljubljene gadget-e na popravak. I  sve je dobro dok ga ne pitaš da ti nešto objasni. Tu možeš računati da ti ne gine pola sata, a ako je problem složeniji i više od toga, iscrpnog objašnjenja. Naravno da ti malo od toga razumiješ, dosta bi ti bio sažetak od 5 do 10 minuta, ali nikakva sila, niti hitnost ne spriječavaju dotičnog da skrati svoje izlaganje.

Kako tome doskočiti? Kad ga zovem za savjet još dok okrećem broj odlučim da ga neću slušati. Pazite sad ovo! Ha! Moram riješiti problem, a već unaprijed znam da uopće neću slušati obrazloženje. “Stavit ću se na ON i OFF i uključivati prema potrebi” svaki puta tako odlučim. Tako i radim. A rezultat?  Na kraju razgovora ne znam rješenje, očito je moj ON i OFF bio uključen/isključen na krivim mjestima, a ja sam tamo gdje sam i bila na početku razgovora. Čula sam, a nisam slušala.

All we hear is Radio ga ga, Radio bla bla pjeva vječni Freddie Mercury, a tako je otprilike i u našoj glavi kad odlučimo da nekoga nećemo slušati. Čut ćemo ga, registrirat ćemo zvuk njegovog glasa, ali ga nećemo slušati. Jer slušati znači čuti s razumijevanjem, a to je ono što proces komunikacije čini složenim i ne baš laganim (sjetite se koncentričnih krugova iz priješnjeg teksta).

Zato, za početak odlučite da ćete slušati, a ne samo čuti. Evo kako, prema duhovitom E. Kishonu, zvuči razgovor u kojem jedan sugovornik uopće ne sluša:

Kako ste?   Fino, a obitelj?  Sit sam i obitelji i svega!.  Drago mi je što to čujem. Navratite ponekad.

Koje su najčešće greške koje radimo kad samo čujemo, a ne slušamo?

Lažno slušanjeje kad nismo usredotočeni na ono što nam druga osoba govori; Selektivno slušamo samo ono što nas zanima, ostalo zanemarujemo; Otimamo riječ i nestrpljivo čekamo da sugovornik završi kako bismo mi “nastupili”, pametni kakvi već jesmo;  Slušamo u zasjedi kadobraćamo pažnju na one dijelove koji su pogodni za napad na sugovornika; Obrambeno slušanjeje kad slušamo samo ono čime bi nas sugovornik mogao napasti, dok istovremeno smišljamo obranu.

U svemu navedenom dogodit će se da ćemo propustiti neku važnu informaciju jer ćemo biti koncentrirani na KAKO a ne na ŠTO.

Ako zaista želite slušati ljude oko sebe, evo vam jednostavna formula:

2 : 2 : 1

2 uha za slušanje

2 oka za gledanje

1 usta za govorenje

ZLATNO PRAVILO AKTIVNOG SLUŠANJA!

Ako ste se prepoznali i nekoj od ovih situacija i to vas smeta navratite u Good Communication Corner gdje soba za razgovor čeka na vas. I ja u njoj. Tamo ćemo skupa rješiti bilo koji komunikacijski problem.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s