Osobna ekologija

ecology-3219

Ekologija je danas sveprisutna u našem životu. Donekle smo osvijestili da, globalno gledajući, svijet koji smo stvorili i nije baš neko sretno mjesto. Glad, bolesti, sistematsko uništavanje prirode, krah svjetskih tržišta i siromaštvo – to je naša današnja slika. Sada, kad nam se ta slika više ne sviđa, počeli smo brinuti o okolini koja nas okružuje, o utjecaju naših odluka na očuvanje prirode te svih oblika života s kojima dijelimo prostor u kojemu živimo. Nekad više, nekad manje uspješno, ali ekologija je postala sastavni dio naših života i sve smo svjesniji da ona nije samo briga nekog tko se time bavi, profesionalno ili volonterski, već da ekologija mora postati dio svjetonazora i našeg, ali i naše djece.

Budući da je moj sin iznimno aktivan u brizi za zaštitu okoliša i njegovo očuvanje, te su  teme gotovo svakodnevno prisutne u našoj zajedničkoj Sobi za razgovor. Ti su mi razgovori iznimno dragi i korisni jer su inspirativni. Jedan me takav razgovor potaknuo na razmišljanje o temi osobne ekologije. Brinemo o okolišu i odlukama koje donosimo, ali što je s odlukama koje donosimo, a koje utječu na našu obitelj, prijatelje, tvrtku u kojoj radimo, društvo u kojem živimo? Sve su to zajednice, manje ili veće, s kojima uspostavljamo određene odnose i u koje prenosimo naša osobna vrijednosna mjerila. I tako utječemo na njih dvostruko: kao jedinke, ali i puno šire, jer su često te zajednice međusobno povezane.
Ako će vas ovo moje razmišljanje potaknuti da razradite svoju osobnu ekološku etiku, pozorno razmotrite što činite te procijenite kakve su posljedice odluka koje donosite s obzirom na okruženje u kojima živite. To će vam pomoći da proširite horizonte razmišljanja o svim aktivnostima koje planirate i kada postavljate osobne ciljeve u životu: koje su posljedice njihovog realiziranja na ljude koji vas okružuju, je li taj cilj baš ono što želite u životu ili što vama bliski ljude žele u svom, ugrožava li vaš cilj integritet drugih ljudi, je li on sukladan vašim vjerovanjima i vrijednostima, i na kraju – što vaš „unutarnji glas“ misli o tom cilju.

Često smo suočeni sa sličnim dilemama. Koliko puta smo na poslu prešutjeli neku nepravilnost, koliko smo puta prihvatili obaviti neki zadatak koji se kosio s našim moralnim ili etičkim principima? Sigurna sam, da ste kao i ja, u takvim prilikama bili nebrojeno puta. Sve to u uvjerenju da to činimo kako biste bili lojalni kompaniji u kojoj radimo ili da, u najgorem slučaju, ne izgubimo posao. Koliko puta smo i u privatnom i u poslovnom životu izgovarali „da“ kada smo željeli reći „ne“, koliko je puta naš strah od donošenja odluke promijenio živote ljudi koji nas okružuju, koliko puta je naše olako prihvaćanje života, za nekog drugog bilo pitanje preživljavanja. Naše odluke ovise i o obiteljskim vrijednostima koje su nam usadili, okruženju u kojem smo odgajani i u kojem smo se obrazovali, organizacijskoj kulturi tvrtke u kojoj radimo, društvenim vrijednostima zemlje u kojoj živimo. Sve to čini naše ekološko okruženje i svjesno ili podsvjesno utječe na sve naše aktivnosti u životu.

Rupert Murdoch u jednom je razgovoru rekao da prilike leže na cesti, samo se treba sagnuti i pokupiti ih. Je li tome baš tako? Ponekad će nas odrediti prilike koje smo zgrabili, a ponekad će nas odrediti i one prilike koje smo pustili da prođu, ma koliko se činile privlačne i ugodne. U odluci koje prilike ćemo zgrabiti, a koje pustiti, neka naša osobna ekologija bude naš najbolji vodič.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s