POGLEDAJ ŠTO SU MI UČINILI OD PJESME, MAMA!

self-growth-and-development2
Prije nekoliko dana održala sam jednu u nizu radionica u sklopu programa „JA brand d.o.o“ čiji je cilj da pomogne svakome tko želi naučiti kako istaknuti svoju osobnost, ojačati samopouzdanje i izgraditi prepoznatljivi komunikacijski stil. Grupa sastavljena od ljudi različite dobi i različitih zanimanja.

Kako bismo, liječničkim rječnikom rečeno, postavili dijagnozu, radili smo osobnu SWOT analizu, procjenu osobnih jakih i slabijih strana, kao i mogućnosti razvoja te procjenjivali opasnosti na putu naših promjena. Ono što me posebno dirnulo je činjenica da su svi kao vlastitu slabost na prvom mjestu istaknuli: nedostatak samopouzdanja. Stoga će i današnja teme u mojoj i vašoj sobi za razgovor biti posvećena mojim razmišljanjima o toj neprocjenjivo važnoj osobini koja je bi trebala biti najčvršći potporanj našoj ličnosti.
Slušam članove grupe kako rade samoprocjenu i promatram ih. Obrazovani, zaposleni, komunikativni, otvoreni, lijepi izvana i iznutra, a samopouzdanje, odnosno njegov nedostatak, im je glavna prepreka za daljnji razvoj. Ne mogu niti izreći kako me to naljutilo.

Što su nam to napravili? I tko?

Od obitelji iz koje smo potekli, školovanja, zaposlenja, vlastite obitelji koju smo osnovali, kruga prijatelja u kojem se krećemo – mi smo dio nekog sustava. Naravno, da bi funkcionirao i da bi se održao, sustav uspostavlja pravila kojih se svi njegovi članovi moraju držati. U obitelji nas već u samom početku nauče što se smije a što ne, u školi nas odmah obavijeste da učimo, ne zbog znanja već zbog ocjena, pri razgovoru za zaposlenje nas preispitaju na način da se niti CIA ne bi posramila, ako smo sretni pa se zaposlimo odmah saznamo da ako se nećemo držati pravila možemo mirno otići. Ta mnogi jedva čekaju da dođu na naše mjesto…i tako iz sustava u sustav. Pravila sve jača i čvršća, to je ona kritična točka kada sustav izgubi svoj temeljni smisao i postane sam sebi svrhom. To je ona kritična točka kada se sustav počne bojati svog nepostojanja, kad počne živjeti u strahu. Kad vas počne uvjeravati da je njegov strah zapravo vaš strah. I čini sve da vam uništi samopouzdanje.

Strah sustava je vaša prilika za pobunu. Ne zazivam ja sveopću revoluciju, društvena smo bića i neka pravila moramo slijediti. Zovem, zapravo vičem, na osobnu pobunu, na otpor svemu što narušava integritet naše ličnosti, naš habitus. U trenutku kada shvatimo, da mi ništa ne moramo, da možemo samo htjeti ili ne početak je naše osobne slobode u kojoj mi sami donosimo odluke i slijedimo svoja vlastita pravila. Tada nam jača samopouzdanje koje postaje naš vodič i naš putokaz kojim smjerom trebamo krenuti. Život nam nudi brojne staze kojima možemo krenuti. Koju ćemo odabrati i istražiti naš je osobni odabir. Kad postane teško nemojte pomisliti: „Ne mogu dalje“ i odustati. Radije recite: “Jedan me pad neće zaustaviti“ ustanite i krenite dalje. Nekad će izbori biti dobri, nekad pogrešni. Ali će biti vaši.

Nemojte nikada dopustiti da vam kao u pjesmi „Look what they done with my song, mama“ pomiješaju riječi koji ste željeli izreći, da netko drugi piše pjesmu koju vi trebate napisati. Ja ću svoju pobunu kanalizirati i provoditi kroz program “JA brand d.o.o.” To je moj poziv, englezi to zovu calling, francuzi métier, a meni se najviše sviđa naziv „walk of life“.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s