Čudna su vremena u kojima živimo. Ruše se mnogi stari obrasci ponašanja i življenja općenito, stare uloge za koje smo odgojem bili pripremljeni više ne nalaze svoj smisao. Tako smo prisiljeni izmišljati, otkrivati i stvarati sljedeće korake svog života bez ikakvog putokaza, karte ili tradicije koja bi nam mogla biti naša mapa. Pokušavamo održati korak sa tehnologijom koja se mijenja nevjerojatnom brzinom, pokušavamo prilagoditi sebe novom načinu razmišljanja a da se pri tome osjećamo dobro, razumijemo sami sebe i ljude koji nas okružuju. Jednom riječju, život kakav je danas daleko je od onog za koji su nas pripremali.
Takav je rasap ustaljenih obrazaca potakao dva smjera razmišljanja. Prvi smjer vezan je uz povratak na staro koji zagovara tradicionalan način života kakav je bio prije tehnološke revolucije, te jedan potpuno novi smjer, novi svjetionici koji su spremni istraživati nove putove i stvarati nove kolektivne mape kao putokaze. Dok je nekada većina ljudi živjela prema ustaljenim obrascima, a samo nekolicina obrazovanih, misaonih ljudi stvarala nove obrasce, danas je slika potpuno drugačija. Danas smo društvo obrazovanih pojedinaca, okruženi smo ogromnim brojem novih informacija, nova su nam znanja dostupna na svakom koraku. Treba samo zahvatiti i odabrati. Stari obrasci ponašanja i naše stare uloge i emocije postale su nam toliko ograničavajuće da je većina nas sada već potpuno spremna pomicati granice i „ljestvicu izazova“ za skok u vis podignuti jako, jako visoko. Izazovi uzbudljivi i tajanstveni. Kao nekadašnji istraživači i moreplovci, a budući da ništa još nije definirano, istražujemo nove prostore i oblike koristeći pri tome samo naše slutnje i nejasne osjećaje. Upravo zato što se većina promjena dešava na osjećajnom dijelu svih nas, teško je riječima opisati ili definirati kakve sve nove obrasce života stvaramo. Na nivou društva, grupe kojoj pripadamo ili nas samih. Prvenstveno ovo potonje.
Naš mozak i tijelo znaju mnogo više nego što smo mi svjesni. Naš mozak kao savršeni procesor opaža i prerađuje ogromnu količinu informacija od kojih smo svjesni samo manjeg dijela. Simbioza tijelo – um koja udruženo djeluje od našeg prvog daha naše je moćno oružje. Do sada smo bili navikli koristiti samo um, a tijelo doživljavali kao fizičku tvorevinu u kojoj stanuje naš mozak koji nam je tajanstven samo zato jer nam je nedostupan. Ipak, naše tijelo osjeća i pamti. Svaka je stresna situacija u njemu zapisana, svaka radost, svaka tuga…svi naši osjećaji. Sjetite se koliko je puta vaše tijelo reagiralo lupanjem srca ili grčenjem želuca kada bi prepoznalo ponavljanje nekog događaja koji vas je uznemirio u vašoj prošlosti. I ponovo vas zakoči, zatvori i vrati u stari stres. Neprestano guramo proživljena iskustva, dobra i loša, u iste stare obrasce razumijevanja i ponašanja. Nevolja je u tome što takav način našeg djelovanja više ne funkcionira. Svijet se mijenja, a mi sami smo ta promjena. Zato podignite svoju „ljestvicu izazova“ onoliko visoko koliko u ovom trenutku možete skočiti, možda čak i malo više. Ovo je vrijeme izazova. Uzmite zalet, osluškujte svoj mozak, ali i svoje tijelo. Počnite graditi svoju vlastitu mapu. Nije to lagani zadatak. Ali je uzbudljiv.
Iz moje Sobe za razgovor šaljem vam samo lijepe misli.
Neda Fleur Janovski, komunikolog i komunikacijski terapeut
neda fleur janovski 