U svakom boljem modnom časopisu ovo bi se zvalo…
prije (2009.) poslije (2011.)
JA brand d.o.o.®
Program JA brand d.o.o. nije bio moja svjesna namjera. Nastao je na traženje većeg broja ljudi koji su me molili da podijelim svoje iskustvo sa svima koji žele napraviti iskorak i unijeti neke promjene u svoj dosadašnji život. Često mi se dešavalo, a i sada se još uvijek dešava da me ljudi (čak i dobri prijatelji) ne prepoznaju na ulici, da ih moram zaustavljati i javljati im se jer shvate da sam to ja tek kad začuju moj glas koji je vjerojatno jedino što se u ove protekle tri godine nije na meni promijenilo. Priznajem, baš je zabavno zbunjivati ljude, a i više nego korisno za samopouzdanje.
Program JA brand d.o.o. isproban je i provjeren, prije ovog službenog početka, na većem broju prijateljica i susjeda, a i članovi obitelji su volontirali. Ako želite saznati više o Programu JA brand d.o.o. dođite
u četvrtak, 31. siječnja od 19 do 21 sat, Martićeva 8, Zagreb
(ulaz je slobodan)
Naravno, svemu tome je prethodio niz događaja i zanimljiv splet okolnosti. I prije nego donesete odluku hoćete li se uključiti u ovaj program ili ste dobro ovakvi kakvi jeste, pročitajte moju priču jer je ona, kao što priča i treba biti: poučna i sa sretnim ishodom.
Sve je počelo prije nešto više od tri godine. Imala sam 95 kila što je za moju visinu od 163 cm enormno previše. Gurala sam tako godinama, isprobala sve dijete koje su ikada objavljene, sve moguće tretmane koji su se nudili. Jedino u teretani nisam nikada bila. Mršavjela bih pa bi se opet debljala, tako je to išlo u ciklusima. Ne sjećam se točno trenutka kad sam definitivno odustala, nisam više mogla zamisliti da moram brojati kalorije, paziti na proteine i ugljikohidrate da ih kojim slučajem ne pomiješam, fučkalo mi se koja sam krvna grupa i što bih kao takva trebala jesti. Tada sam rekla sebi: „Budi debela, pa kaj onda“. Tako je opet prošlo nekoliko godina i tko zna koliko bi ih još prošlo da se nije desio jedan čudan trenutak. Moje tijelo se pobunilo. Uvidjelo je jadno da ja ništa neću više poduzeti, a tegliti mene od 95 kilograma mu se očito više nije dalo. Pa me odlučilo prosvijetliti.
Točno se sjećam tog trenutka. Znam, sada očekujete bljeskove svijetlosti, znakove s visina i slične trenutke koji bi da je to film izgledali otprilike ovako: kamera švenka po sobi , ja sjedim tužnih očiju i zagledana u daljinu promišljam svoje dosadašnje životne greške. Glazba lagano svira, u sljedećem se trenutku pojačava prema krešendu, moj patnički izraz lica postaje odlučan, naglo guram tanjur (po mogućnosti u njemu su ili sarmice ili filane paprike da scena bude živopisna) od sebe, sve sa tanjura proljeva se po stolu i tom simboličnom gestom ja prekidam sa starim, lošim navikama i krećem novom životnom stazom. Ne bi se te scene posramio niti Fellini.
Nažalost, ništa se tako spektakularno nije dogodilo. Kažem nažalost, jer volim ja takve dramatične, á la Stanislavski, trenutke. Ali ne, nije bilo suđeno. Prilika je bila sasvim obična, vrući ljetni dan, ručak tipično zagrebački: krumpir salata i naravno, faširani šnicli. Moj sin sjedi s druge strane stola, ja stavljam jelo na tanjure. Svakome istu količinu krumpir salate, i svakom tri faširana šnicla. Onako bratski, popola. Sva je sreća što sam stajala, jer sam tako imala pogled na oba tanjura. Pamtim da mi je u jednom trenutku kroz glavu prošla misao: zašto ja koja imam 57 godina jedem istu količinu hrane kao i moj sin od 23? Zaista, ova je količina hrane za moje tijelo bila potpuno nepotrebna. Od tada, bez nekakve velike i značajne odluke, ja sam jednostavno počela jesti manje. I u tri godine smršavjela 40 kilograma. Bez muke, gladovanja i odricanja. Bez čudesnih tableta, čudesnih čajeva i svega ostalog čudesnog.
Ipak, nije bilo baš sve u količini hrane. Ova moja vanjska metamorfoza bila je rezultat jednog malo dužeg osobnog putovanja. Promjene koje su se dešavale u meni, rezultirale su i promjenom mog vanjskog izgleda. Tada sam shvatila da svako od nas mora na to putovanje krenuti kad osjeti da je došao trenutak. Ako ste osjetili da je ovo vaš trenutak, krenite. Moje iskustvo i moj program JA Brand d.o.o. će, sigurna sam, pomoći će da svaki vaš korak bude čvršći i sigurniji.
u četvrtak, 31. siječnja, od 19 do 21 sat, Martićeva 8, Zagreb
(ulaz je slobodan)
neda fleur janovski 