Budi zapažen i zapamćen…budi fejs !

HEJ, VI IZ PULE!

KOMUNIKACIJSKA RADIONICA POSEBNO ZA SREDNJOŠKOLCE

RAZVIJTE  VJEŠTINE KOJE ĆE VAM TREBATI NA MATURI I NA FAKULTETU!!!

Kada: 29. rujna 2012.                 Gdje: Gradska knjižnica i čitaonica – Pula

Trajanje: 10.00 – 13.00 sati       Cijena: 200 kn

Prijave: 095 88 24 445 / neda.fleur.janovski@gmail.com

Moj fejs: neda fleur janovski

Dođi na radionicu i nauči: 

@ Zašto nam je komunikacija važna

@ Kako razviti svoj komunikacijski stil

@ Kako biti uvjerljiv u prezentiranju

@ Kako pobjediti strah i tremu

@ Kako koristit glas i tijelo

@ @ Kako samouvjereno nastupati

He, he…već vas vidim kako se mrštite na samu pomisao da se morate dignuti u subotu rano i već u deset biti u knjižnici. Znam da bi radije spavali, pogotovo u subotu kad nema škole.

Ipak, dajte za ovaj put napravite iznimku i dođite. OK, evo tri dobra razloga:

• Svi bi mi htjeli da nam nastup bude sigurniji: u školi, na kavi, u disku, općenito u društvu
• Svi bi mi htjeli da u pravom trenutku nađemo baš onu pravu riječ ili rečenicu s kojom ćemo moći izraziti baš ono što mislimo i osjećamo
• Svi bi mi htjeli da nam se grlo ne stegne i srce divljački ne lupa kad pred nekim moramo govoriti.

Što nas najviše priječi da tako i bude? Uglavnom strah. Strah od svega i svačega: da ne ispadnemo bedasti, da će nam se smijati, da ćemo zaboraviti što smo htjeli reći, da ćemo pasti u nesvijest, da će nam srce iskočiti iz grla, da će svi vidjeti kako nam se ruke tresu, a noge klecaju. Sve su to normalne ljudske reakcije i svi smo se ponekad našli u takvoj situaciji.

Koliko puta vam se dogodilo da ste se odlično spremili, sve naučili, a kad ste trebali govoriti ili odgovarati niste mogli izgovoriti niti polovicu onog što ste znali? A mogli ste dobiti bolju ocjenu, ostaviti bolji dojam. Jednostavno vas je strah blokirao.

Meni se to dogodilo prije četiri godine u Opatiji. Držala sam seminar za 350 ljudi i u jednom trenutku mozak mi je zablokirao. Totalni blackout. Nisam se mogla sjetiti jedne riječi koja mi je bila bitna da nastavim rečenicu. I ništa se strašno nije dogodilo. Rekla sam ljudima da mi je mozak malo zastao (valjda mu se spavalo) pa se cijela dvorana uključila u traženje riječi koja mi je nedostajala, ja sam se u međuvremenu odblokirala, svi smo se smijali i na kraju je bilo zabavno.  Sve je stvar vježbe. Tako ćemo i mi u subotu vježbati. Da budete sigurniji, samosvijesniji, staloženi.

Kako ćemo raditi? Svi koji me poznaju, a nadam se da ćete to biti i vi, znaju da volim raditi na zabavan način. Volim da sve bude funky, da učimo s lakoćom i da vam bude ugodno. Kao doma. Volim kad razgovaramo,  družimo se i kroz zajedničko druženje učimo i naučimo. Želim upoznati svakog od vas, jer smo svi mi različite osobe i svako ima svoj način. Zato ćemo i raditi u malim grupama.

Evo i kratko o meni: komunikacija je moje zanimanje i moj život. Tako je i rad s ljudima dio mog života. Na svaki način. Volim raditi s mladim ljudima pa često predajem na fakultetima. Volim raditi i sa srednjoškolcima, jer volim način kako razmišlja i funkcionira facebook generacija. Do sada  sam održala oko 350 različitih treninga, radionica i seminara. Završila sam Fakultet političkih znanosti i Glazbenu akademiju. Zato je glazba, pored ovog što radim, drugi najvažniji dio mog života. Slušam sve, ali ipak najviše Metallicu, Iron Maiden i Dire Straitse, a posebno Marka Knopflera koji svira upravo dok ovo pišem.

Dođite, ne spavajte, usavršite se i budite najbolji!

PS. kad završimo s radionicom, možemo onda na kavu u moj omiljeni kafić u Puli.

Kreirajmo zajedno trening!

Neki sam dan na fejsu otvorila kolačić sreće i što piše? „Rođeni ste sa sposobnošću da s lakoćom komunicirate sa ljudima“. Lijepo je pročitati nešto takvo, a pogotovo kad ti posao postane način života.  Izračunala sam da je proteklih deset godina na mojim treninzima, predavanjima i seminarima  bilo prisutno 5115 ljudi. Da sam svakog samo pozdravila…lijepa je to brojka. To me potaknulo da počnem razmišljati o ljudima koje sam upoznala, makar samo na taj jedan dan dok je trajao trening. Uvijek mi je žao što su takve edukacije jednokratne i što samo ako nekog naknadno sretnem imam povratnu informaciju o primjeni stečenih znanja. Dobro, sad sam se malo zanijela, ponijela me misao. O čemu sada zapravo pišem i kuda ovaj početak vodi?

Stvar je da bi nakon ovih deset godina smišljanja i prepoznavanja vaših potreba, bio red da i vi meni velite kakve biste komunikacijske treninge željeli. Evo kakav je plan: hajdemo organizirati kraće četverosatne treninge koje ću kreirati prema vašim potrebama. Od vas očekujem da mi napišete što biste željeli da obradimo i kojim temama bi se mogli posvetiti.

Budite out of the box

Gurnite na stranu treninge zvane „vještine ovog i onog“, razmišljajte široko, ne odbacujte niti jednu ideju, zahvatite u mislima svoj život u njegovoj cjelini i razmislite što biste  željeli poboljšati, unaprijediti i što bi vam moglo biti od koristi. I na poslu i u privatnom životu (samo ne očekujte od mene da vas učim štrikanju, heklanju i vezenju goblena – tu sam stvarno koma).

Evo male pomoći za pokretanje misaonog procesa: započnite misao sa „ ja bi da mogu lakše…“, „ja bi da mogu bolje…“, „ja bi da mogu konačno…“ . Sigurna sam da će vam bezbroj korisnih stvari pasti na pamet.

Kad ste smislili, ostavite mi poruku na blogu.

Dok vi smišljate teme, mi ćemo se potruditi naći neko lijepo mjesto u Zagrebu i Rijeci (ne hotel, ne predavaonica), gdje će nam biti lijepo i ugodno raditi. U grupama s najviše 10 polaznika.

Budite kreativni! Zajedno budimo drugačiji!

Hvala vam na suradnji.

Slušam te, slušaj me.

Znam da je ovo blog o komunikaciji i znam da bi se očekivalo da pišem o verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, govoru tijela i svemu što čini ustaljeni redosljed svakog boljeg treninga komunikacijskih vještina. Ali pustimo mi redosljede i ustaljene obrasce, jer je temelj svake dobre komunikacije način na koji ljudi slušaju jedni druge.

Imam frenda koji je fenomenalan kompjuterski stručnjak. Nema toga što on ne zna i što ne može popraviti. Čovjek čudo. I naravno da je sasvim prirodno da svi mi nosimo k njemu svoje kompove, laptopove i ostale ljubljene gadget-e na popravak. I  sve je dobro dok ga ne pitaš da ti nešto objasni. Tu možeš računati da ti ne gine pola sata, a ako je problem složeniji i više od toga, iscrpnog objašnjenja. Naravno da ti malo od toga razumiješ, dosta bi ti bio sažetak od 5 do 10 minuta, ali nikakva sila, niti hitnost ne spriječavaju dotičnog da skrati svoje izlaganje.

Kako tome doskočiti? Kad ga zovem za savjet još dok okrećem broj odlučim da ga neću slušati. Pazite sad ovo! Ha! Moram riješiti problem, a već unaprijed znam da uopće neću slušati obrazloženje. “Stavit ću se na ON i OFF i uključivati prema potrebi” svaki puta tako odlučim. Tako i radim. A rezultat?  Na kraju razgovora ne znam rješenje, očito je moj ON i OFF bio uključen/isključen na krivim mjestima, a ja sam tamo gdje sam i bila na početku razgovora. Čula sam, a nisam slušala.

All we hear is Radio ga ga, Radio bla bla pjeva vječni Freddie Mercury, a tako je otprilike i u našoj glavi kad odlučimo da nekoga nećemo slušati. Čut ćemo ga, registrirat ćemo zvuk njegovog glasa, ali ga nećemo slušati. Jer slušati znači čuti s razumijevanjem, a to je ono što proces komunikacije čini složenim i ne baš laganim (sjetite se koncentričnih krugova iz priješnjeg teksta).

Zato, za početak odlučite da ćete slušati, a ne samo čuti. Evo kako, prema duhovitom E. Kishonu, zvuči razgovor u kojem jedan sugovornik uopće ne sluša:

Kako ste?   Fino, a obitelj?  Sit sam i obitelji i svega!.  Drago mi je što to čujem. Navratite ponekad.

Koje su najčešće greške koje radimo kad samo čujemo, a ne slušamo?

Lažno slušanjeje kad nismo usredotočeni na ono što nam druga osoba govori; Selektivno slušamo samo ono što nas zanima, ostalo zanemarujemo; Otimamo riječ i nestrpljivo čekamo da sugovornik završi kako bismo mi “nastupili”, pametni kakvi već jesmo;  Slušamo u zasjedi kadobraćamo pažnju na one dijelove koji su pogodni za napad na sugovornika; Obrambeno slušanjeje kad slušamo samo ono čime bi nas sugovornik mogao napasti, dok istovremeno smišljamo obranu.

U svemu navedenom dogodit će se da ćemo propustiti neku važnu informaciju jer ćemo biti koncentrirani na KAKO a ne na ŠTO.

Ako zaista želite slušati ljude oko sebe, evo vam jednostavna formula:

2 : 2 : 1

2 uha za slušanje

2 oka za gledanje

1 usta za govorenje

ZLATNO PRAVILO AKTIVNOG SLUŠANJA!

Ako ste se prepoznali i nekoj od ovih situacija i to vas smeta navratite u Good Communication Corner gdje soba za razgovor čeka na vas. I ja u njoj. Tamo ćemo skupa rješiti bilo koji komunikacijski problem.