Josip (68) rođen u Zagrebu, živi u strogom centru u obitelji gdje su svi članovi srednje ili visoko obrazovani. Relativno imućni za ono vrijeme, Josip je često svoje vrijeme provodio ispred Zvečke gdje mu je imponirala starija ekipa poznatih osoba, a s druge strane, intenzivno se družio s dečkima iz Trnja koji su bili poznati kao česti inicijatori kvartovskih tuča.
Odnosi u obitelji su bili, gledajuči izvana, harmonični, dok su unatar članova bili duboko poremećeni. Majka je bila sociopat i vješto je manipulirala Josipom, njegovim ocem i bratom koji je sa sedamnaest godina napravio suicid.
Josip je, svoju agresiju ispoljavao u mnogim tučama od kojih su sve bile usmjerene na homoseksualce. Danas veli da mu je to samo bio ispušni ventil da ne poludi, te da niti onda, a niti danas nije imao ništa specijalno protiv tih osoba.
Josip i Neda šeću Botaničkim vrtom. Kamera ih snima s leđa. Prelaze preko mosta, nevezano razgovaraju.
Neda
Volim Botanički vrt, tako je mirno. Kad god prelazim preko mosta i vidim lopoče u jezeru, sjetim se Slave Raškaj. Onda je tu dolazila i slikala svoje poznate akvarele.
Josip
Nisam znao. Vidio sam njezine lopoče kod Kovačića u Radićevoj. Imao ih je puno. Općenito, imao je puno njezinih slika.
Neda
Kod Kovačića, kolekcionara?
Josip
Da, često sam tamo svraćao. Bio je pun znanja, a čudan kao i svi kolekcionari.
Neda
I uvijek je imao nekog mladića koji mu je pomagao. Jer je bio hipohondar pa je stalno najavljivao svoju smrt.
Neda
Kad smo se prvi put sreli razmišljala sam gdje smo se vidjeli. Onda sam se sjetila da smo se viđali ispred Zvečke, ali nikada se nismo upoznali.
Josip
Da, baš smo se tada svi super družili. Bila je to bezbrižna mladost.
Neda
Da, ali ne za sve. O tome bih htjela govoriti u ovoj drami.
Josip
Da, rekla si mi kad smo razgovarali na kavi.
Neda
Zašto si pristao na ovaj razgovor? Ti nisi baš arhetip štemera.
Josip
Pa i nisam. Odrastao sam u centru, moji su starci bili arhitekti, poznati u Zagrebu. Imali smo dosta love, nismo ni u čemu oskudijevali. Ići svaki čas u Trst i Graz je bilo normalno, a na morinjo smo išli svaki vikend.
Neda
Daj za ove mlađe pojasni kaj to znači morinjo.
Josip
Pa more, ne.
Neda
Ok, pričaj dalje. Kak si ti došao u ovu priču?
Josip
Tada o tome nisam razmišljao, ali mi se čini da je svemu bio uzrok situacija kod kuće. Stara je bila jako dominantna, zapravo kad danas razmišljam, jako je bila manipulativna. Nikad nije bila zadovoljna, a uvijek je krivila nekog od nas. Stari je to jedva podnosil, pa se okrenul cugi, znaš onak fino, nije on pil gemište ili 2 u 8, nego samo whisky, Chivas naravno, taj je tada bio najskuplji kaj si mogao kupiti u djutiću.
Buraz se okrenu drogi. Ispočetka mara, a onda haš i tak sve teže i teže. Starci su ga pokušali izvući iz toga, išao je kod Sakomana na odvikavanje, ali se opet vraćao. S osamnaest godina je već bio na morfiju. Dok se jednog dana nije predozirao i to je bio kraj.
Tak sam ostao samo ja, stara sociopat, stari alkos. Sve na meni. Možeš misliti kak mi je bilo. A sve smo skrivali od ostalih jer nas je cijeli grad znao. Isuse kak sam bil pun bijesa. Morao sam negdje to ispucati.
Onda me netko upoznao s tim dečkima iz Trnja. Stalno su se s nekim tukli. Ili su se kvartovi makljali među sobom, ili su ispred Saloona prodavali cigle, uglavnom akcija svaki dan. I oni su bili puni agresije.
Došli su mi kao naručeni. Jer ispred Zvečke si moral biti fini intelektualac koji raspravlja o knjigama, filmovima, glazbi, putovanjima. Čak su i u Kavkazu tolerirali homoseksualce, tamo su se okupljali.S ovim dečkima si mogao sve što želiš. Što žešće to bolje. Sjećam se kupio sam od jednog tipa ispred Blata bokser. Znaš kaj je bokser?
Neda
Znam kaj je bokser.
Josip
Dakle, s tim bokserom sam bil glavna faca. Išli smo na sva mjesta gdje im je bila štajga. Ja sam najviše volio ići u Botanički vrt, ali tamo su operirali dečki iz Sigeta, pa je bila gužva. Tako da smo išli na ostala mjesta: Zapadni kolodvor, iza Glavnog kolodvora nasuprot Esplanade, Zrinjevac, Maksimir i na Krešimirac.
Procedura je bila ovakva. Kad bi jednog homoseksualca ugledali, jedan se pravio da nudi pušenje za lovu. Kad bi odmakli u grmlje ili u neki mračni prostor, došli bi mi ostali, a ja bih mu s bokserom pretvorio lice u kašu (pokazuje kako je to radio).
Neda
Dobro, sad malo pretjeruješ. Nisi baš u kašu. Jeste koga teško ozlijedili?
Josip
Nismo, jako smo pazili da ne pretjeramo, a i to nije bilo u afektu tako da smo mogli kontrolirati svoje reakcije.
Neda
Ti si prva osoba s kojom sam razgovarala da nije upotrijebila naziv – peder. Kako to?
Josip
Zato što je peder karakterna osobina, a homoseksualnost je tjelesna.
Neda
o se već puno puta čula. Ne razumijem kaj to znači. Kak je biti peder karakterna osobina? Kakvi su to ljudi?
Josip
To su ti pizde koje jedno govore, a drugo misle. Koji bi prodali i svoje i tvoje i koji bi te prevarili za lovu dok se niti ne snađeš. Uglavnom, ljudske pizde.
Neda
Kad si to ovak opisal, onda je to ipak uvreda za gejeve.
Josip
Pa, kad bolje razmislim, imaš pravo. Ne budem to više upotrebljavao.
Neda
Dok mi ovo sve pričaš, vidim da si još pun agresije. Kak to rješavaš?
Josip
Idem već dugo godina kod psihoterapeuta. Sad mi je bolje, znam se kontrolirati.
I za kraj, moram ti nešto reći. Nemam ti ja ništa protiv gejeva. Ja sam se morao naprosto negdje ispucati. Bilo mi je tada svejedno. Mogli su to biti oni, cigići, bilo tko.
Neda
Danas se ne veli cigići nego Romi. Cigići nije politički korektno.
neda fleur janovski 